Ja i sve
Objavljeno: 31.07.2007., utorak
...odlijev, doljev, imam proljev...
|
Evo ajd da budem pošten pa da vas uvjerim da nisam zamro ili da nisam u bilo kakvom sličnom stanju vezanom za ljenčarenje i obamrlost mozga. Ljeto je i to sve! Ipak je normalno da se ljudi upuste u oponašenje ljenivaca. Ipak nisam zaboravio sve one protekle dane provedene u znoju. Da je normalno prodavat vlastiti znoj sad bi uređivao ovaj blog iz osobne vile na Karibima. Evo da krenemo s postom. Samo se nadam da neće nestat struje... Ovo što ćete pročitat je prepisano s jednog traktata. Meni se osobno svidio pa se vruće nadam da će se i vama svidjet, ali i da će nekima biti poruka. Ovo je, između ostalog, ono što nam Isus poručuje. SVE SAM OVO UČINIO ZBOG TEBE: Došao sam... zbog tvog grijeha. "Kao što stojij pisano: Nema pravedna ni samo jednoga." Rimljanima 3,10 "Jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave." Rimljanima 3,23 "Sigurna je riječ i zaslužuje punu vjeru: Krist Isus dođe na svijet da spasi grešnike." 1. Timoteju 1,15a Umro sam... da bi platio za tvoj grijeh. "Za naše grijehe probodoše Njega, za opačine naše Njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, Njegove nas rane iscjeliše." Izaija 53,5 "Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas. Koliko će nas sigurnije spasiti od srdžbe sada kad smo već opravdani njegovom krvi." Rimljanima 5, 8-9 "U kome imamo otkupljenje, oproštenje grijeha." Kološanima 1,14 Uskrsnuo sam... da bi tebe održao spašenim zauvijek. "Odatle slijedi da može zauvijek spasavati one kojji po Njemu dolaze k Bogu, jer uvijek živi da posreduje za njih." Hebrejima 7,25 "Moje ovce slušaju glas moj. Ja ih poznajem, i one idu za mnom. Ja im dajem vječni život. One sigurno neće nigda propasti i nitko ih neće oteti iz moje ruke." Ivan 10, 27-28 "A ovo je to svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni, i taj je život u Njegovu sinu." 1. Ivanova 5,11 Moraš se pokajati... priznati da si kriv, da ništa ne možeš učiniti za svoje spasenje, niti da možeš pripomoći svome spasenjju, te da trebaš Isusa Krista. "Velim vam: Štoviše, ako se ne obratite, svi ćete tako izginuti." Luka 13,3 "Nek bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, k Bogu našemjer je velikodušan u praštanju. Jer misli vaše nisu moje misli, i puti moji nisu vaši puti, riječ je Jahvina." Izaija 55, 7-8 "On nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu." Titu 3,5a "Onomu se koji ne radi, a vjeruje u onoga koji opravdava bezbožnika, njegova vjera uračunava u pravednost." Rimljanima 4,5 Trebaš se pouzdati... glede svoga spasenjna svu svoju vjeru trebaš stavit u Isusa Krista. "Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni." Ivan 3,16 "Nije oklijevao, nevjerom ui Božje obećanje, nego se ojača vjerom davši Bogu slavu, potpuno uvjeren da je Bog kadar izvršiti što je obećao." Rimljanima 4, 20-21 "Da učini očitom svoju pravednost u sadašnjne vrijeme i da dokaže da je pravedan i da opravdava onoga koji vjeruje u Isusa" Rimljanima 3,26 "Tvredimo da se čovjek opravdava vjerom bez vršenja Zakona." Rimljanima 3,28 Što si odlučio? Odlučio sam pouzdati se u Isusa kao mog Osobnog Spasitelja. "Tko vjeruje u Njega, tomu se ne sudi." Ivan 3,18a "Vjera srca postiže pravednost, a priznanjne usta spasenjje." Rimljanima 10,10 "Tko god zazove ime Gospodnje, spasit će se." Rimljnima 10,13 Odlučio sam odbiti Isusa i živjeti kao i dosad. "...a tko ne vjeruje, već je osuđen, jer nije vjerovao u jedinorođenoga Sina Božjega." Ivan 3,18b "I tko go se ne nađe upisan u knjizi života, bi bačen u ognjeno jezero." Otkrivenje 20,15 Eto ljudi, izbor je na vama. Živi bili pa vidjeli. Doviđenja! |
- 21:40 - ovdje klikneš da komentiraš (13) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 17.07.2007., utorak
...malo o slavljenju pa da vidimo šta će bit...
|
Eto malo sam čekao da se ponovo uživim u sređivanje ovog bloga i valjda sam do sad to i postigao. Ovih dana sam malo prokuhao, malo više zapravo. Sisačke ribe su već prisiljene na život na kopnu. E neki dan čitao ja na teletextu neke vijesti i tak. I nišao na jednu interesantu. Neki Nizozemac od svojih četrdesetak godina tužio državnom sudu ni više ni manje nego samoga Boga. Kao razlog je naveo to da je Bog njemu dok se krstio obećao da će ga On izbavit od zla, ali Bog to nije učinio, kako taj lik tvrdi. Naravno sud je odbio tužbu i to, pazite sad, iz razloga što Bog nije podložan državnom zakonu i NEMA STALNO MJESTO PREBIVANJA. U meni eksplozija. Ja se puko smijat ko drogiran!! Eniwejz, danas sam htio malo o slavljenju. To već imam na umu poduže vrijeme. Sudjelujem u slavljenju u svojoj crkvi već oko 2 godine pa bi mogao napisat nešto dostojno vašeg čitanja. Slavljenjne je definitivno jedan od načina da prolavimo Boga i da mu zahvalimo za Njegovu ljubav. Jedan od problema s kojim se sudionik u tome može susresti je problem egocentričnosti. Osobno sam imao taj problem kad sam započeo redovno se baviti slavljenjem. Često se može desiti da svojim sviranjem želimo ljudima predočiti svoj talent i vještinu na instrumentu umjesto da pokrenemo i povedemo ljude u proslavljanju Boga. Još pogotovo ako je u "publici" neka naša simpa ili netko koga želimo zadiviti. E onda smo na konju i dajemo sve od sebe, a osoba nas možda ne šljivi ni pola promila. Često nas to možda zaslijepi. Isto tako mi se znalo desit da sam na sedmom nebu čim mi neko kaže da sam dobro svirao. Ma ja sav blistam. Dosad sam imao prilike svirat na raznim omladinskim susretima i s bendom iz crkve sam obavio 2 koncerta do sada, što je ništa u usporedbi s nekim glazbenicima koje poznam, i svaki put je to bila više-manje drugačija publika. Nakon toga mi je osjećaj u duši bio sav neki keljav. Bezveze! Nakon nekog vremena sam shvatio u čemu je problem. Počeo sam se molit prije svakog nastupa da moje "ja" bude ugašeno i da budem svjestan koga želim zadiviti i proslaviti svojom svirkom - Boga. I djelovalo je, moram priznat. Jedva sam se riješio toga. Ako nas netko već i pohvali, trebali bi u sebi zahvalit Bogu za taj talent koji nam je dao i zbog kojeg smo eventualno na dobrom glasu među ljudima. Istom mislim da je važno reći da je glazba samo jedan od načina da proslavimo Boga. Postoje još mnogi načini. Sjećam se kad je jedan propovjednik iz Pakraca rekao na jednom omladinskom susretu: "Bog je jednako sretan kad vidi onu sestru koja čisti WC u crkvi i kad vidi mene kako tu propovijedam". Bilo koju službu sa obavljamo u našoj zajednici važno je da kažemo "Bože ovo je Tebi na slavu!". Blagoslovi će samo navirati. Dajmo sve od sebe da proslavimo Boga na najbolji mogući način. Eto, idem se sad polijevat vodom da se malo ohladim. Možda skočim i u koji bunar. Uživajte! God bless!! |
- 12:36 - ovdje klikneš da komentiraš (4) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 13.07.2007., petak
...ja sam nazad tralalalala...
|
...i tako... dobro vidite,vratio sam se živ, zdrav i ošamućen. Gotovo 8 mjeseci bez kompa. Što se dogodilo, pitate se? Gdje li sam samo mogao nestati? Pa ovako nekak je izgledala moja avantura: BILO JE GROZNO!!! FUJ!! NIKAD VIŠE!! AAAA!! I tako... Ma bezveze. Meni je moj djed uvijek govorio: „Nemoj Denise imat kompjuter, nemoj! On troši tvoje dragocijene živce. Čisto zlo, kažem ti ja! Najbolje ti je da ga se kloniš u najmanjem krugu od 200m, baš kao što se ja klonim tvoje bake!“. I tako je moj djed meni teškom mukom ulio par kapljica mudrosti, ali zaboravio je da sve tekućine isparavaju. I prije 8 mjeseci desilo se ono najgore. Nitko to nije očekivao. Svašta se izdogađalo. Mnogi životi su bili izgubljeni. Žrtve su bile razbacane na sve strane. Strvinari su kružili ne bi li ugrabili koji komad lešine. Ali to sad nije bitno! Htio sam reći da je meni ošla matična ploča iliti mother board (čt. madr bord) ili možda bilo kakva druga pločasta napravica u mojem kučištu. Važno je naglasiti da ja stvarno nemam pojma šta se to točno pokvarilo. Uglavnom, meni je puko film pa sam ga morao zamjeniti za novi (ovo sam rekao usputno da znate da neki ljudi još uvijek koriste stare fotiće bez obzira na to što im digitalac stoji na ormaru i jede prašinu – moj slučaj. I kladim se da ste na trenutak pomislili da sam pod „meni je puko film“ mislili da želim reći da sam pobjesnio, ali ja sam vas prezeznijo buuuaaaahahahaaaa....khm...khm...krc...joj...) Uglavnom, meni je puko film (=)) pa sam sabrao ono malo hrabrosti kolko mi je ostalo nakon što me mlađa sestra pretukla i rekao svojim starcima (čt. roditeljima) da bi bilo najbolje da kupimo novi komp jer je ovaj već star i i pokvaren (do srži). Nakon 2-3 min gledanja u pod osjećajući poglede svoj brižnih roditelja na tjemenu (od tad sam počeo čelavit, vjerojatno zbog tog pogleda) napokon je i došao odgovor: „Morat ćeš pričekat:“ „OK“, rekoh, „Nema frke!“ Bilo mi je sumnjivo to što mi nisu specifirali točno određen dan do kad ću čekat, ali svejedno sam pun nadobudnosti i optimizma i sretno nasmješen otišao u svoju sobu i bacao zadnje poglede na pokvareni kompjuter (do srži). I došao Božić i Nova godina. Miris blagdanske atmosfere je bio pokriven smradom iz sisačke Željezare – prava sisačka idila, kažem vam ja! Djelili se pokloni šakom i kapom, a ja onako jadan, mali i promrznut u mračnom kutku svog sobićka čekam da i meni moji starci (čt. roditelji) udjele koji novi kompjuter. I dok sam ja tako ushićen čekao na svoj dar došla je loša vijest za mene i za prodavače elktroopreme u poznatoj sisačkoj tvrtci >>SUPRAComp d.o.o.<< jer ne budu ostvarili profit nad jadnim ljudima kao što sam ja. Naime, moji su mi roditelji dali do znanja da još uvijek moram čekat novi komp. Nisam ništa rekao. Šutio sam ko prebita mačka. O jadan li sam, nesretan, te očajan i bijedan!! Nakon par tjedana sam, moram priznat, postao neovisan o kompu. I onda odjednom, kao vedro nebo iz groma, prije nekih tjedan dana, kaže meni mila majčica: „Sinko, dobit ćeš kompjuter.“ „Kak tak iznenada??!“, upitao sam. „Već mi te je bilo žao.“, odgovori mi mila majčica. A u tom zecu leži grm!! Znači ja se moram pravit očajan da bi došao do novog kompa. Ajd sad bar znam kak to treba ić za ubuduće. I eto dobio sam ga. Ako ima netko sretniji od mene nek se javi pa ćemo obarat ruke. Eto, ljudi! Tak nekak je izgledalo sve to... Sad bar znate točno što se dogodilo. Slobodno u roku od 2-3 dana očekujte pravi post onakvog konteksta kakvom je ovaj blog i namjenjen. Vidimo se nekad! Osim ak ja vas ne vidim prije pa bi onda moj pozdrav umjesto „vidimo se nekad“ trebao glasiti „vidim te nekad“, a ako vi mene vidite prvi onda bi glasio „vidite me nekad“, odnosno „vidiš me nekad“. Pozzdraf! |
- 14:11 - ovdje klikneš da komentiraš (3) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 09.10.2006., ponedjeljak
...ill be back...God knows when...
Ma jooooooooooooooj...!!! Ne valja to... Rikno mi komp i sad ništa od postova do daljnjega... Trenutno pišem iz jednog cyber caffea u kojem je tipkovnica tolko tulava da moram čekićem lupat da bi napisao slova tipa o,p,č,š,ć i slične stvari... Ma jooooooooooj... Al barem ne puštaju narodnjake u tom cyber caffeu . Inače mi je ošlo cijelo kučište i to sve tak da sad moram kupit novo pa sam lagano u fazi štednje... A ništ narode...Ostajte mi živi i zdravi i tak te stvari...i pazite na svoj kompjuter...I hvala na lijepim čestitkama, željama i željicama  Aj pozdravlja vas PAPAK  |
- 16:56 - ovdje klikneš da komentiraš (7) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 27.09.2006., srijeda
...papak is back...
|
Eto ga mene, dragi moj narode!! Ponovo sam se prisjetio da tam negđe postoji neki blog koji navodno ja uređujem pa reko idem ga malo napunit kojim novim postom. Inače sam prošli vikend bio na jednoj konferenciji za mlade u Požegi, ali o tome u idućem postu sigurno...izvukao sam par dobrih temica s te konfe pa onda razmišljam koju da stavim. I s nastojanjem da se prisjetim lozinke i korisničkog imena za blog shvatio sam kolko sam zaboravan, a jučer mi je dugo trebalo da se sjetim na koju foru se dodaju novi kontakti u MSN...jao mene senilnog, tulavog te očajnog i bijednog... Eto, već sam i ja željan novog posta pa ću lagano prijeć na temu istoga. Ponekad se zna dogoditi da nekome, premda i uživa u životu, odjedamput dođe misao:“Recimo da ovoga trenutka budem pozvan pred Boga, jesam li spreman za susret s Njime?“ Bi li ti, dragi čitatelju, mogao stati pred Njega posve svjestan Njegove milosti prema tebi? Ili ta pomisao čini da tvoje srce zakuca jače jer ti je savjest ispunjena krivicom zbog brojnih stvari koje nisi ispravio? Zamišljao si da su zaboravljene. Ali te odjedamput ponovo stanu mučiti. Možda si nekada grubim riječima povrijedio nečije osjećaje ili pak je u tvome srcu ogorčenost zbog doživljene nepravde. Ima dosta toga što trebaš ispraviti, no još nisi skupio hrabrosti da to učiniš. Takve misli mogu doći i uvijek iznova biti prigušene. Može bit da nisi mario za njnih jer još uvijek ne očekuješ Kristov dolazak ili vlastitu smrt. Mnogi se uljuljkuju u lažan osjećaj sigurnosti uvjeravajući se da još uvijek imaju mnogo vremena za pozabaviti se s tim stvarima. U riječima 139. Psalma david je iskazao posve drugačiji stav. Boga je zamolio: „Istraži me... upoznaj moje srce(23. redak). Htio je spoznati sve ono opako u sebi, što bi moglo sprečavati njegovo zajedništvo s Bogom, i toga se riješiti. Tada će ga Bog moći moći voditi „putem vječnim“ (24. redak). Ono što tebi treba jest Božji mir na putu koji vodi u vječnost. To možeš dobiti ako dođeš Isusu Kristu. I tako sam ja ikoristio svoje ustavno pravo na pisanje postova pa vas stoga ovak fino pozdravljam.  |
- 14:33 - ovdje klikneš da komentiraš (10) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 16.09.2006., subota
...papak...
|
Eeeeeeeee da... Pardoniram na dugom nepisanju postova. Malo sam bio zauzet drugim stvarima. Naslov je inače moj nadimak kojeg koristim na MSNu, hehe. U ovih zadnjih tjedan dana sam, moram priznati, uočio par zanimljivih stvari u općem pogledu na svijet. Prije svega, do maloprije sam gledao reprizu filma Apollo 13. I film završi i oni meni prikažu natpis „The end“ iliti „Kraj“. I sad se ja pitam da li sam ja tolko tulav da oni meni moraju jasno dat do znanja da je film završio??? Pa to sigurno ne bi uočio na odjavnoj špici, ma kakvi. A sad malo o Big Brotheru – tom visoko neciviliziranom reallity showu koji nam pred očima ruši status pametnjakovića u RH. Pa ljudi moji, na koju foru su oni likovi s RTL-a birali te stanare??? Njihovo prvo pitanje u prijavnici je bilo kolko slova znaš pročitat, a kao odgovor im se nudi da zaokruže neki broj od 1 do 10. Ma šalim se ja malo... Sigurno ima nekog pametnog tamo. Općenito mislim da nije problem u stanarima, već u tome što za mene taj BB uopće nema smisla. BTW, jučer sam prvi put ove sezone gledao Big Brother duže od 10 minuta. Kad sam skužio da me to zatupljuje i više nego što je potrebno odmah sam odusto. Mogu se ja i sam zatupljivat, hvala lijepa. Zato mi služi mlađa sestra – moje osobno zatupljivalo (7 godina staro). Ma joooooooooj, aj da ja ispunim svrhu ovog bloga pa napišem neš pametno. Radi se o odvojenosti od Boga. Prvo bi se možda trebalo pozabaviti uzrokom toga odvojenja i zapitati se tko se tu od koga odvaja. Znamo da je plaća za grijehe smrt, odnosno viječno odvojenje od Boga(Rimaljnima 6:23). Dakle, grijeh je onaj koji stvara duhovnu distancu između nas i Boga. Jedino što se ta distanca razlikuje između ljudi koji su prihvatili Krista u život i onih koji nisu to učinili. Ljudi koji imaju Krista u srcu se odvajaju od Boga privremeno sve do pokajanja, a ljudi suprotne situacije su vječno odvojeni sve dok ne prihvate Krista. Odvojenje se događa u onom trenutku kojeg mi imamo običaj nazvati trenutkom slabosti. To je onaj trenutak u kojem totalno klonemo i ne znamo kud bi sa sobom. Obično dolazi nakon prolaska kroz neku kušnju, pod uvijetom da nismo prošli tu kušnju. Također jedan od uzroka našeg odvojenja je taj što možda mislimo da nas je Bog iznevjerio u nečemu pa onda dođe do moguće sumnje u Njega. Zapravo nas On i nije baš iznevjerio. On je zapravo to nešto odgodio za neki drugi put, za onaj pravi čas. Dalje, tko se tu od koga odvaja??? Već sam gore napomenuo da je grijeh onaj koji nas odvaja od Boga. Budući da je Bog bezgrešan, onda je očito da je ona druga strana griješna, a to smo mi. Mi smo oni koji okrenu leđa Bogu i lagano odšetaju od Njega, a to smo učinili grijehom. Grijeh je onaj zid koji mi sagradimo između nas i Boga. I evo da završim prije nego nestane struje. Gadno je kad ne stane struje, ne vidim disat, a osim toga moram pisat postove u mraku... Pa stoga vas pozdravljam!! |
- 18:24 - ovdje klikneš da komentiraš (8) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 08.09.2006., petak
...kad su dvije muhe plesale valcer...
|
Sve manje ideja mi pada za naslove... Mislim da nema potrebe naglašavat da je prvi tjedan škole iza mene... U ovih tjedan dana kolko idem u drugi razred sam naučio jednu veliku mudrost: Dobar profesor je onaj koji sve svoje probleme ostavlja izvan vrata učione, a najbolji je onaj koji i sam ostane tamo. Živio moj profesor informatike!! I tak vidio ja stare školske face, upozno neke nove koji su malo fulali godinu, a sve mi se čini i školu... Profe nas već bombardiraju gradivom. A šta bi ja drugo i očekivo kad su oni plaćeni da nas muče. Da sam mazohist radovao bi se svakom novom odlasku u školu. Al dobro je to nekak. Ne znam kak je u ostalim gimnazijama, al u ovoj sisačkoj obavezno izgubimo i do 4-5 nastavnih sati u mjesec i pol dana, a često i više. Profa jednostavno dođe i kaže da ne moramo doć na idući sat. I, što je najbolje, nikad nismo nadoknađivali izgubljeno. Škola je zakon (čt. zahod). Eto sad kad smo razjasnili neke stvari o mojoj školi, koje su već postale rutinski dosadne, mislim da je vrijeme da se ja uhvatim nekih ozbiljnih stvari i stvarčica. Danas sam naišo na jedan zanimljiv tekst pa bi ga ja volio onak malo prepisat i objavit na svom blogu. Pa, dozvolite, evo ga: Hudson Taylor, glasoviti misionar koji je osnovao kršćansku misiju za Kinu, bio je veliki Božji sluga. Međutim, nakon žestoke Bokserske pobune u Kini godine 1900. u kojoj je na stotine misionara pogubljeno, Taylor se našao u velikoj tjeskobi, a zdravlje mu je bilo opasno ugroženo. Pri kraju svojeg ovozemaljskog života napisao je: "Toliko sam slab da više ne mogu raditi. Ne mogu ni čitati Bibliju; ne mogu se čak ni moliti. Jedino mogu ležati i smiriti se u Božjem naručju poput djeteta koje se pouzdaje u svojeg oca." Jeste li ikad proživljavali takvu tjeskobu, umorna tijela i bolesna srca? Je li vam teško usredotočiti se na obećanja zapisana u Bibliji? Jeste li u takvom stanju da se više ne možete ni moliti? Nemojte se otpisati jer niste duhovni otpadnik. Pridružili ste se skupini Božjega naroda koji je također iskusio mračna razdoblja svoje duše. I kad izdržimo takvo razdoblje, možemo se jedino, a i trebali bismo dakako, smiriti u tišini poput djeteta u naručju svojeg nebeskog Oca. Tu riječi nisu potrebne. Otac koji tješi svoje dijete ne očekuje da će ono razgovarati s njim. A to ne očekuje ni Bog. Zna da nam je potrebna Njegova brižna utjeha. U trenucima nevolja, Njegova nas milost podupire (Psalam 94:18): "Noga mi posrće, dobrota me Tvoja, o Jahve, podupire!" Možemo se pouzdati u Njega da nas provede kroz mračna razdoblja u kojima se nalazi naša duša u praskozorje i svanuće novoga dana punog svijetla Njegove ljubavi i milosti. Kad nam ne preostane ništa osim Boga. znat ćemo da nam je Bog doista dovoljan. Aj narode pozdrav! |
- 22:55 - ovdje klikneš da komentiraš (11) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 02.09.2006., subota
...hodaj ravno i ne grli krave...
|
Pa đe si, narode! Nema vas nigđe! Ala što ne volim izmišljat naslove...Jučer sam imao priliku čistit kupaonu. Kad sam došao do WC-a morao sam se jako trudit da prikrijem svoju radost prouzrokovanu samim činom čišćenja. Ali preživio sam, Bogu hvala. I nitko nije mogao primjetit moju radost, tako sam dobar glumac. I sad si ja mislim kako se osjećaju osobe koje čiste WC. Prije svega se prisjete šta se u obitelji jelo u posljednjih nekoliko tjedana. No ne želim sad u detalje, nisu baš jako uočljivi... Anywej, jučer sam pročitao nekoliko biblijskih stihova koji me nisu ostavili ravnodušnim. Naprotiv, totalno su me usrećili, ak bi se mogo tak izrazit. Stvarno su na ohrabrenje i sve to. Evo sad ću ja njih fino prepisat pa vi onda možete znat o čemu ja govorim. Filipljanima 4:6-7 6Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti! 7I mir će Božji, KOJI NADILAZI SVAKI RAZUM, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu. Čovječe!! Ja puko!! Aj zamisli ti to: ne moramo se brinut tjeskobno, sve možemo prepustit Bogu da on to vodi... Ja onda ne kužim kak nevjernici nisu dobili slom živaca od muke ježeve jer, kolko se meni čini, oni ne žele predat sve Bogu zato što Bog za njih ne postoji i na taj način vrše pritisak sami nad sobom brinući se za budućnost, misleći da moraju sve izgurat sami. Ali, čoeče, pa mi imamo Boga. Njemu sve predamo i on nas vodi. Dobivamo mir koji nadilazi svaki razum. Dakle, mir koji je neshvatljiv našem umu. Sad si tek razmišljam kolko smo mi privilegirani. Mislim da je svaki moj komentar na ova 2 stiha suvišan. Dovoljno govore sami za sebe. Aj već sam dosadan sam sebi. Idem lagano... Pozz...  |
- 16:54 - ovdje klikneš da komentiraš (12) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 29.08.2006., utorak
...no more english people around here...
|
Jao vratih se u ovaj tulavi Sisak koji je prepun dosade i svakodnevnog blejanja u zagađeni zrak koji je posljedica predivne nam Željezare. Neka, neka, samo nek ona radi. Uvijek nam dobro dođe malo sumporovih oksida u plućima, čisto iz fore. Inače sam jučer oko 22:30h iza ponoći došo doma iz Sirača, kraj Daruvara. Kao što rekoh, bilo je tamo 11 Engleza. Bilo je i mojih frendova iz Požege, Zagreba, Slovenije, Srbije... Rulje kolko oš. Svaki dan su bile neke igre s djecom koje su smislili Englezi. Likovi su ludi ko kupus. Sad svaku večer visim na msn-u i pričam s nekim od tih engleza. Upravo dok pišem ovaj post to činim. Napričo se engleskog ko nikad u životu. Naučio njihovih žargonizama...jao... Uglavnom, bilo je super. Imao sam prilike i svirat. Ma ludo je... Postoji jedna riječ koju sam naučio od njih, a inače dolazi iz filma mary poppins. ...SUPERCALLAFRAGIALISTICEXPIALYDOCIUS... Inače nema nikakvo značenje...lol Još liječim depresivno stanje tak da radije ne očekujte smislene riječi. Bit će ih drugi put. Detalje prepuštam drugim blogerima koji su bili tamo, npr. leesha. OK, ljudi, pazite na se i na svoje prase! Uživajte... ...da... |
- 16:09 - ovdje klikneš da komentiraš (6) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 12.08.2006., subota
...aahaaa moš mislit...
|
Eto ga narode, vratio sam se ja - anticivilizacijski čovjek s 5 prstiju na lijevoj ruci. Danas sam probao neki keks koji se nabavlja u pojedinačnom pakovanju, a košta 50 lipa po komadu. Zamisilte jednu nečovječnu, homogenu smjesu tvari, u kojoj sam vidio da se nešto miče, zdrobljenu između dva, ajmo to nazvat, vafla. Sad zamislite da na pakovanju piše da ta, skoro radioaktivna, smjesa navodno ima okus po lješnjaku, a vas na neki čudan način podsjeća na svježe izmješani beton koji se mješao u ustima bolesnog Aboridžina (imao je gripu, artritis, slijepo crijevo, upalu grla, bronhitis, akutni proljev i povraćanje). I sad zamislite mene kako ja otvaram to pakovanje i u jednom komadu stavim cijeli keks u usta i progutam ga (uz predhodno žvakanje). Jeste??? Sad me zamisilte kako pišem ovaj post uz prisutnost WC-školjke u koju se moram svakih par minuta nagnut i gledat kako iz mojih usta izlazi neka čudna tvar koja svijetli u mraku, a predhodno se nalazila u onom keksu. Čovječe, pa nemoš mi prodavat keks za 50 lipa i onda tvrdit da će kupac doživjet sutrašnji dan!!! Ali barem sam uvalio jedan svojoj mlađoj sestri... Aj da ja malo pokažem da unatoč keksima mogu bit normalan...možda... Nedavno sam na mail dobio jednu fenomenalnu sliku koju mi je poslala neka ženska osoba čije mi ime zvuči jako poznato, ali se ne mogu sjetit odakle. Nisam jedini dobio tu sliku. Bilo je tu i više ljudi. Slika je nešto fenomenalno sa riječima koje čovjeka ne mogu ostavit ravnodušnim. Uostalom, prosudite sami. Ja idem kupit neke kekse. Kažu ljudi da ima nekih dobrih za 50 lipa...  |
- 22:33 - ovdje klikneš da komentiraš (11) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 09.08.2006., srijeda
...the mission bell...
|
Lejdies and džentlmen, pogodite tko je napokon u ruke dobio najnoviji album općepoznate grupe Delirious nazvan The Mission Bell???? Ja!! Uočio sam svojim ušima par dobrih pjesama i ovaj put ću samo staviti riječi jedne dobre pjesme... Love Is A Miracle Love, pulled me up off my knees, Took all my disease, You’ve always been there for me. Love put shoes on my feet, Took a song made it sweet, You always had ears for me. You’ve given me everything, Love of my life Forever I’ll sing that Love is a Miracle oh, oh, Love is a Miracle, Your mercy catches me when I fall, Love is such a miracle. Love is where you abide, It sees every side, It crosses the great divide. Love took hold of my hand And taught me to walk It’s time now to make a stand. Viđenja do!! |
- 13:13 - ovdje klikneš da komentiraš (6) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 04.08.2006., petak
...mala mudrost o hranjenju orlušina...
|
Draga nacijo, iz svoje poveće zbirke knjiga, koje vješto skupljaju prašinu na policama, izvukao sam jednu knjižicu od nekakvih 60-tak stranica. Napisao ju je Paul White, koji je inače kršćanski pisac, a zove se „Priče iz džungle“. Govori o jednom liku imenom Daudi koji priča razne priče nekom ludom Afričkom plemenu iz neke džungle. Iz svake priče se na kraju može izvući jedna pouka koja nam dobro dođe u našem svakodnevnom hodu s Bogom. Meni se jedna priča svidjela ne samo zato što je prilično kratka pa ju ne ću trebat dugo prepisivat, već i zato što se svakodnevno nalazimo u ovakvoj situaciji. Priča ide ovako: Majmun Nijani je mrzio orlušine, a imao je jednog rođaka koji je bio poprilično glup. Taj njegov rođak, imenom Tihi, se pravio da mrzi orlušine, a zapravo su ga oni fascinirali svojim oštrim kljunovima i načinom na koji su se šepurili. Jednog se dana jedna ogromna orlušina spusti u blizinu Tihijeva obiteljskog drveta. Tihijeve oči su gutale svaki pokret zle ptice. Obazreo se naokolo i kada nije vidio nikoga u blizini brzo dobaci nešto hrane ptici iako mu je neki glas tiho govorio da to ne čini. Tada stade vikati i mahanjem otjera orlušinu. Idućeg dana doletjele su dvije orlušine. Tihijeve su oči sjale dok ih je promatrao kroz otvor drveta. Obazreo se. Ponovo nikoga nije bilo u blizini. Uze komad hrane i dobaci je đavolskim pticama. Ptice su se nato stale približavati njegovu drvetu. Kreštale su tako glasno da su Tihija zaboljele uši. Na njihovu dernjavu doletješe i druge orlušine. Sve su se više približavale drvetu na kojem je čučao majmun. On tada poviče glasom koji je dopro sve do udaljenog trnovitog gustiša. Prijetio je da će ih zasuti kamenjem. Ptice bi se još i uplašile da im on nije i dalje bacao hranu. One su mahale krilima, ali nisu odletjele. To je opazila žirava Tviga kad je svojim dugim vratom izronila iz jednog povisokog drveta. Žalosno je zakimala glavom jer je znala da tko hrani orlušine da će time izazvati nesreću. Prošlo je tjedan dana. Ptice su se posve oslobodile. Više se nisu držale odstojanja. Došle su sve do podnožja drveta i pohlepno žderale hranu koju im je majmun kradom bacao. Tihi je uvijek gledao kao opčinjen iako su mu se koljena tresla od straha. Jednog dana u vrijeme podnevne žege, drske orlušine stadoše nisko kružiti iznad drveta. Tihi se stao derati kao lud, ali one su i dalje letjele, a potom se uz veliku buku spustile na krošnju drveta. Bijesno su tražile hranu. Ubrzo su doletjele i drzge orlušine. Bilo i je sve više. Ispunile su drvo. Bile su sve bliže Tihiju koji je od straha počeo oko sebe lamatati nekim kvrgavim prutom. No, to mu nije pomoglo. Orlušine koje je on prije namamio brzo su ga savladale. Pritjesnile su ga svojim gadnim kljunovima. Očajnički je povikao u pomoć, ali njegov glas bio je zaglušen bukom koju su stvarale orlušine. Pri zalasku sunca vraćao se Nijani iz džungle. Bio je užasnut kada je opazio kosti svog rođaka. Kosti su bile sasvim oglodane i ležale su razbacane u podnožju obiteljskog drveta. Kad je Daudi završio priču netko primjeti: „Noćas ću loše sanjati.“ „Da, da,“ reče drugi, „već vidim kako se na mene obara golovrata glava orlušine.“ Daudi se nasmješi, a odmah zatim uozbilji i reče: „Neki od vas su mi rekli da ih muče zle misli. Priča koju sam vam upravo ispričao može vam pružiti dobru pouku. Ako zlim mislima dajete uvijek iznova hranu time što gledate, slušate ili govorite o zlim stvarima, onda će te zle misli početi kružiti oko vas i vašeg života. Ako ih, pak, pustite da gladuju, one će otići od vas. Ako ih hranite dolazit će u sve većem broju. Mnoga su srca nažalost oglodana od tih sotonskih kljunova.“ „Ove su riječi bile upućene upravo meni,“ pomislio je M'gogo. Još bih na kraju ovog posta htio reći jedan stih koji mi se u zadnje vrijeme mota po glavi. Jakovljeva poslanica 4:7 – Prema tome, pokorite se Bogu! Oduprite se đavlu pa će pobjeći od vas! Toliko od mene za ovaj put! Živi bili i veseli!!! |
- 19:59 - ovdje klikneš da komentiraš (5) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 30.07.2006., nedjelja
...no more Činta around here...
|
Eto ga narode!! Jučer sam došao s onog kršćanskog kampa i to negdje oko 19 sati iza ponoći. Svoje noge sam jedva dovukao do sobe i legao u krevet. Tako sam ležao i pokušavao srediti prokuhale dojmove. Nije mi baš išlo po planu. Htio sam odmah nešto staviti na blog, ali depresija zbog rastanka mi je stala na nogu i poštenjački me zatukla. Zatim sam odlučio pričekati idući dan (točnije ovaj današnji) misleći kako će me sva euforičnost proći i da ću napokon moći napisati nešto smisleno. Opet ništa. Ipak sam se potrudio otići malo na net vidjet šta ima novog i sve to. Trenutno mi je pamet još uvijek na Činti i sumnjam da će se ikad vratit pa ću za ovaj post samo reći par dojmova i sve ostalo. Na Činti je bilo ddhguithgdfu. Drugim riječima, ne postoji ta riječ koja bi trenutno mogla izraziti moje pozitivno mišljenje o ovome kampu. Ako kažem "odlično" onda će to izgledati premonotono zato što me morate vidjeti kao skačem 'ko pijani pingvin kloniran u Pakistanu jer bi to bila glavna gesta koja bi uz moje "odlično" nekako dočaravala moje dojmove koji su superiorni svim ostalim dojmovima sa sličnih kampova. Bilo nas je oko stotinjak. Budući da je to jedan kršćanski kamp, bilo je puno duhovnih sadržaja. Podjelili smo se u male grupice koje su se kontinuirano sastajale svako jutro, a njihovi članovi su bili isti svaki dan. Tu smo razgovarali o različitim temama vezanim za Kršćanstvo. Svake večeri je bilo bogoštovlje na kojem je, između ostalog, bilo i svirke!! Ja isto sviro, tu i tamo. Doma sam došao osjetno ispunjen Svetim Duhom i stvarno sam se osjećao blagoslovljeno. Još jedan neizostavan dio je bilo MORE, lejdies and džentlemen!! Kupanje svaki dan. Još jedna važna stvar je ta što sam osobno poznavao glavnog kuhara.  Bilo je tu i hrpa sportskih događanja, ali prepričavanje bi mi zauzelo prostora dovoljno da me administrator objesi za gležnjeve samo zato što sam se usudio poslati toliki sadržaj na net. Spomenut ću samo to da je ekipa "Mamlazi" bila prva na Čintačkoj Olimpijadi. Ja sam, naravno, bio član te ekipe.Eto ga na!! Pozdravljam sve kampere koji su pročitali ovaj post, kao i one koji su ga pročitali, a nisu bili kamperi, a isto tako i one koji planiraju doći iduće godine. Mene će te tamo viđati stalno!! Ljudi, želim vam Božji blagoslov i neka Mu je slava zbog ovakvih kampova i druženja!! Živi bili i veseli!! |
- 21:15 - ovdje klikneš da komentiraš (17) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 18.07.2006., utorak
...razmišljanja jednog maloumničnjaka...
|
I tako, ljudi moji, vratio se ja iz jednih svatova prošli vikend. Imao sam prilike svirati tamo s ostalim kolegama muzikašima. Ma bilo je odlično. No glavnom, ne će me biti u Sisku nekih 11 dana. Bježim na more, točnije na jedan kršćanski kamp na otoku Ugljanu u mjestu Činta. Istina je da će mi blog presušit jer ga ne budem zalijevao novim postovima, ali šta da mu ja radim??? Aj sad da malo pokažem kako moje moždane stanice (njih dvije-tri) mogu napisati nešto korisno naciji. Jedan period moga života (šesti i dio sedmog razreda) sam išao na literarnu grupu i bio sam lud za pisanjem pjesama. Nakon nekog vremena sam odustao zato što mi se jednostavno više nije dalo. I prije 5 min mi je palo na pamet da ponovo napišem neku pjesmu, jednu kršćansku. Pa evo je... iz moje "pameti" u vaše podočnjake. Bože, Ti koji čuješ najtiši plač Ti, čija ljubav otjera svaku suzu Jer samo Ti poznaješ moju najbolju utjehu I znaš čemu se radostim. I kad god počnem padati U dubinske ponore grijeha Znam da Tvoja ruka Tamo dolje me čeka. Kad klonem I teški teret nosim Ti si tu, sebe mi nudiš I kažeš: "S tobom se ponosim". Ako ikad mrak samoće Moje srce ispuni Ti si tu, ja znam I zato vječno sam Ti zahvalan. Sva autorska prava nepridržana. Dozvoljeno kopiranje, umnožavanje, javno prikazivanje i sve ostalo bla-bla-bla... Naslov smislite sami jer je meni to najzbunjeniji dio. |
- 19:52 - ovdje klikneš da komentiraš (7) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 12.07.2006., srijeda
...noćna mora debelog komarca...
|
Naslov inače nema veze s temom posta, ali može proći. Mislim da je sad ipak došlo vrijeme za malo pametniji post u odnosu na predhodna 2-3. Post je opet prepisan iz jedne knjižice. Unutar granica svojeg postojanja, kao stvorene osobe, ne možemo pojmiti Boga. Kad bismo mi u granicama svojeg ljudskog poimanja htjeli shvatiti Boga u svoj Njegovoj punini, i sami bismo trebali biti bog. No Bog nam je progovorio. Izrazio se na jeziku kojim je postao pristupan čovječanstvu. Da krenemo od onih jednostavnijih primjera: Sve što je stvoreno iskazuje da Bog postoji. U Njegovu Stvorenju, dakle, možemo promatrati Stvoriteljevu bezgraničnu moć i mudrost. Zatim je progovorio po svojim anđelima kao i po svojim prorocima. Potom nam je progovorio po svome Sinu: Krist je otkrivenje Boga u svoj Njegovoj punini. Na posljetku, i dalje nam može govoriti putem Biblije, svoje zapisane Riječi. U toj knjizi možemo naći sve potrebne podatke o Bogu i o Gospodinu Isusu Kristu. U biti, Božje je otkrivenje moralne naravi: više govori našoj savijesti i srcu negoli našem razumu. Našoj se savijesti Bog prikazuje kao svet i pravedan, kao Bog istine čiji su zahtjevi apsolutni, kao onaj koji može osuditi zlo u nama i sve opakosti koje smo počinili. No našim se srcima on otkrio kao Bog ljubavi, koji nam je dao svog vlastitog Sina i na Njemu izvršio osudu koju smo mi zaslužili. |
- 21:14 - ovdje klikneš da komentiraš (7) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 08.07.2006., subota
Mrzim naslove!!
|
Nedavno sam s interneta skinuo jednu zbirku kršćanskih pjesama. Jedna pjesma mi je zapela za oko. Pala je. Uglavnom, jako je dobra... SAMO U KRISTU SLOBODAN Samo u Kristu slobodan, lancima nisam vezan. Kljuc života dade mi Krist, samo u Kristu slobodan. Putujem sada u novu zemlju, u svojoj ruci držiš me Ti. Kada idem dolinom smrti, Ti si tu i vodiš me. Često kušnje zovu me, oči svoje podižem k Tebi. Slavit' ću tebe sve do vječnosti, do susreta najveće radosti. |
- 19:25 - ovdje klikneš da komentiraš (4) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 05.07.2006., srijeda
Guess what???
|
Znate što se desilo na današnji dan prije točno 4 god. na kampu u Zelenoj dolini, negdje oko 22h??? Obratio sam seeeee!!! OOOO da, bilo je to super!! Ja i još 7 ljudi smo predali svoje živote Kristu te večeri. Koji je to bio lijepi osjećaj - znati da mogu biti siguran u svoju vječnost sa svojim Spasiteljem!! Pa evo, tek toliko da se zna. Danas sam sav neki hepy. Inače ovo nije tema današnjeg posta, ali dobro je da nacija zna. Evo jedne poučne priče koju sam nedavno pročitao. Ide ovako: Pred slikarevim očima otvorio se uzvišeni prizor. Ispred visokih hridina iz tla kao da su rasle čudnovato oblikovane stijene, tiho svjedočeći o neprestanom djelovanju plime i oseke. Uživajućii neko vrijeme u tome prizoru, umjetnik je potražio najzgodniji položaj kako bi tu krasotu prenio na platno. Sjeo je na jednu od nižih stijena te se udubio u posao. Zauzet radom, nije ni primjetio nailazak plime. Nekoliko manjih stijena već je preplavila voda. Pa i njega je nekoliko puta poškropio kakav viši val, no u svome zanosu nije toga bio ni svjestan. Odjednom su ga razbudili glasni povici i divlje mahanje nekog čovjeka s visoke hridi. Ogledavšio se, uvidio je u kakvoj je opasnosti. Stijena na kojoj je slikao već je bila opkoljena vodom. Brzo je pograbio svoj pribor, skočio sa stijene te kroz vodu što je nadolazila potrčao do čvrstog tla. Kasnije mu je čovjek koji ga je upozorio na opasnost objasnio da je mjesto koje je izabrao poznato kao "đavlova kapija", jer su ondje bili zatečeni i utopili se već mnogi ljudi. Ne događa li se da i mi zaokupljeni svakodnevnim životom, raznim dužnostima i svime ostalim što nas zaokuplja zaboravljamo na zamke koje nam postavlja Sotona. Kao i ovaj slikar, nismo svjesni toga sve dok nas nešto ne odvrati od tog stanja svijesti. Tu ulogu ima Bog. Služi se raznim drastičnim trenutcima našeg života kao bi nas odvratio od sanjarenja, vratio u stvarnost i upozorio na opasnosti. Kad god zalutamo, On nas vraća nazad! Pozdravljam!! |
- 10:18 - ovdje klikneš da komentiraš (4) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 30.06.2006., petak
Ja i spisateljsko umjeće...........da pukneš.........
|
Što reći nakon 8 dana redovitog nepisanja postova??? Treba reći neki uzrok. Stigao mi ujak iz Kanade s ujnom i troje im djece. Sad nas je bilo 9 u kući i uvijek je comp bio zauzet. Jučer je otišao pa sam malo slobodan. Sad pišem ove redove, a uopće ne znam o čemu ću pisati................trošim slova..................srećom su besplatna.........................bla.......................dvije muhe i tri slona...........................pjevaju na drvetu............................a nisu naoštrili skije........................... i onda ih pogodi frižder............................ravno u škrge........................sad ću ja nešto smislit......................m.i.s.l.i.m.................r.a.z.m.i.š.lj.a.m..................nisam se sjetio nečega...........a da ja počnem normalno pisati???.............mogo bi.............. Budući da sam još uvijek u fazi nemotiviranosti (vidjeti prošli post), nisam previše sposoban za neko racionalno razmišljanje. Mozak mi već na uši izlazi od vrućine.  Smisao ovog bloga je sve vezano za kršćanstvo, a ja sam tu da se toga i držim. Pa dok god ne mogu normalno razmišljati i mentalno funkcionirati (upravo vidim leteće svinje) uvalit ću vam koju dobru pjesmu pa si ju malo fućkajte. What A Friend I've Found What a friend I've found Closer than a brother I have felt your touch More intimate than lovers Jesus, Jesus Jesus, friend forever What a hope I've found More faithful than a mother It would break my heart To ever lose each other |
- 17:00 - ovdje klikneš da komentiraš (9) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 22.06.2006., četvrtak
Ko šljivi naslov, čitaj post...
|
Ovaj tjedan sam pretrpio gadnu fazu nemotiviranosti. Koncepcija mi je bila jednaka nuli. Samo su mi misli lutale svuda i posvuda i nikako da mi neke riječi udare u glavu. Razmišljajući o tome mi je na pamet ipak došla jedna ideja s kojom sam se bezuvijetno složio. Otprilike zadnja tri tjedna je u posjeti našoj crkvi bio jedan brat u Kristu, Pero Crnković. Jedna priča koju je ispričao mi se urezala u sijećanje. Ide ovako: U jednoj crkvi, nakon što je pastor održao propovijed, jedan čovjek (nazovimo ga Đemeludin Perajić) mu je stalno prilazio i govorio: "Dobra ti je bila propovijed, lijepo si im to rekao". Mislio je, naravno, na sve ostale vjernike u toj zajednici, ali ne i na sebe samoga. Tako se to ponavljalo svake nedjelje i to dosta dugo vremena. Onda se pastor dogovorio sa ostalim vjernicima da oni ne dođu sljedeću nedjelju u crkvu, već da dođu jedino on (pastor) i Đemeludin. I stvarno se tako dogodilo. Te nedjelje je u crkvu došao samo Đemeludin Perajić i pastor te crkve. Nakon što je pastor i te nedjelje završio propovijed, priđe njemu Đemeludin i kaže: "Lijepo si im to rekao, šteta što nisu ovdje".  I što da ja sad tu velim??? Možda često pomislimo da se neki djelovi propovijedi na nas ne odnose. Pod takve tipove propovijedi svrstavam one propovijedi o općeljudskom moralu iz Božje perspektive, u vidu 10 Božjih zapovijedi, 7 glavnih grijeha i sl. Ako nam se i ČINI da smo nekakve dobrice, moramo znati da sami sebe zavaravamo. Čovjekova narav je griješna narav. Nema bezgriješnog čovjeka na ovom ludom svijetu. Pri samoj pomisli da nismo griješni smo već zapali u grijeh jer smo slagali pred Bogom. Eto, ljudi... napisao sam nešto, po mom mišljenju, korisno.  Pozdravljam!!! |
- 14:40 - ovdje klikneš da komentiraš (11) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 15.06.2006., četvrtak
Horoskopi, vračanje, gatanje, proricanje, tarot,...
|
Pa, dakle, mislim da je naslov jasan. Čemu ljudima služe horoskopi, vračanje, gatanje, proricanje, tarot, .........? Služe im zato da misle kako su sigurni u svoju budućnost. Nevjernicima je budućnost nepoznata, umu neshvatljiva i teško dokučljiva. Kada pročitaju neki horoskop ili pljunu brdo love nekoj nabrijanoj gatari, onda umišljaju da su pročitali, odnosno čuli istinu. To je nešto poput autosugestije - toliko se boje budućnosti da se na silu uvjeravaju da je to sve apsolutno točno, čak i kada nisu 100% sigurni, te tada misle da znaju što ih čeka i mogu se dobro pripremiti za to. Naivnost im raste iz dana u dan i na taj način se sve više priklanjaju tim stvarima. Jednom sam išao malo bolje pogledati taj horoskop, s namjerom da uočim neke rupe u njemu. Uzeo sam jedan propagandni materijal, točnije od jednog supermarketa (Kaufland), na kojem svaki tjedan izađe horoskop za onaj idući tjedan. Par tjedana za redom sam čitao horoskop za svaki pojedini horoskopski znak i primjetio da, npr. za ljubav, uvijek piše nešto tipa: ...u ljubavi odlično..., ... u ljubavi dobro..., ... u ljubavi stravstveno..., ...u ljubavi perfektno..., itd. I tako je uvijek pisalo svaki tjedan, za svaki pojedini horoskopski znak.  Ja se non-stop čudim kako na ovome svijetu još uvijek postoje samci, kad bi danas, prema ovome, svi trebali biti sa svojim idealnim ljubavnim partnerima i uživati u svakom zalasku Sunca. No uglavnom, napravio sam laganu digresiju. Hoću reći da je ljude već okupirala vlastita znatiželja, ali isto tako i potreba za sigurnošću u svoju budućnost, te na kraju nije ni čudo što su okupirani sa svim tim nebulozama. S druge strane, kršćani ne poznaju svoju budućnost, ali znaju u čijim rukama ona leži. Kao što smo imali Božje vodstvo danas, imat ćemo ga i svaki slijedeći dan do kraja života. Najbitnije je da znamo da nam beskonačni dio naše budućnosti počinje kada dođemo u Raj kod našega Spasitelja, i to je onaj dio budućnosti koji nam je najbitniji da ga znamo. Ovaj život na Zemlji je ionako vođen od najvećega Majstora za budućnost – Boga. Neka nam bude lijepo s Njim. Doviđenja!! |
- 21:28 - ovdje klikneš da komentiraš (9) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 13.06.2006., utorak
Jedan pjesmuljak i pitanjce na kraju....
|
E napokon su ekipa blog.hr-a popravili neki pokvareni kabal. Navodno im ga je pregazila jedna krava. Nisam nikako mogao napisati nešto. No dobro, eto vam jedna pjesma. Opet od grupe Delirious. Na kraju jedno pitanje od kojeg nećete moći spavati jer ćete stalno razmišljati o njemu. Odgovore slobodno ostavite u komentarima. I Could Sing Of Your Love Forever Over the mountains and the sea, Your river runs with love for me, and I will open up my heart and let the Healer set me free. I'm happy to be in the truth, and I will daily lift my hands: for I will always sing of when Your love came down. [Yeah!] I could sing of Your love forever, I could sing of Your love forever, I could sing of Your love forever, I could sing of Your love forever. [Repeat] Oh, I feel like dancing - it's foolishness I know; but, when the world has seen the light, they will dance with joy, like we're dancing now. Evo i tog famoznog pitanja: Svi znate da je Bog Adama napravio od zemaljskog praha i to kao odraslog čovjeka. Pa koliko je onda Adam imao godina kad ga je Bog stvorio???  Puno uživancije vam želim!! |
- 14:05 - ovdje klikneš da komentiraš (5) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 08.06.2006., četvrtak
...samo u Kristu traži mir...
|
Isus je svojim učenicima rekao da im ostavlja mir, i to Njegov mir. Nije to onaj mir kakav nalazimo u svijetu, onaj prividan, privremeni mir, to je mir koji traje zauvijek. Stihovi jedne pjesme govore: "...samo u Kristu traži mir...". Nema nam mira u hrani, piću, ili još gore, sredstvima ovisnosti. Neki ljudi u tome nalaze mir i sigurnost, a zapravo sve što dobiju je jedan ogromni nemir. Trošenjem novca na sve to se često uvale u dugove do nosa, sve dok ih ti dugovi ne uguše. Možda često pomislimo na one famozne slavne ljude koji imaju love k'o blata. Uz sav taj silni novac i dalje su nezadovoljni. Koliko ih se ubilo, predoziralo drogom, bili po zatvorima,...? Ljudi pokušavaju novcem kupiti mir i, što je najbolje, nikada nisu zadovoljni jer ga nikada ne nađu. Naivni su i zavedeni svijetom. Nažalost, ne znaju da postoji besplatan mir kojeg pruža Isus. Često smo i mi kršćani zabrinuti zbog nekih stvari. Možda se i pojavi određena doza nesigurnosti. Vjerojatno se pitamo gdje nam je nestao mir. Sada sam se sjetio događaja kada je apostol Petar hodao po vodi. Isus mu je rekao da izađe iz lađe i da hoda po vodi. Petar je to učinio i sve je bilo u redu dok se nisu pojavili poveći valovi i Petar je počeo tonuti. Što se s njim dogodilo? Izgubio je vjeru. Došle su nevolje i izgubio je vjeru. Tako je i kod nas kršćana u današnjem vremenu. Dođu malo teže situacije i odmah se pokolebamo te tako možda posumnjamo da nas Bog može iskobeljat iz te situacije. To kolebanje automatski dovodi do gubitka mira. ALI, Isus kaže da On pruža mir, i ako Njega poznamo, sigurno znamo i mir. Prema tome, ljudi, NEMATE FRKE!!!!!!  Ovi stihovi potvrđuju sve ovo: Bog je s nama kad je jutro Bog je s nama kada je dan Kada mrak nadvlada svjetlo, vodi nas Bog je s nama kad smo sretni Bog je s nama i kroz bol On nas vodi kroz život tam' u viječnost ŽIVI BILI I VESELI!!! |
- 15:24 - ovdje klikneš da komentiraš (3) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 05.06.2006., ponedjeljak
Zašto nas je Bog stvorio ovisne o Njemu???
|
Ovaj post vjerojatno i neće biti nešto dug. Vidjet ćemo... Dakle, zašto smo mi ovisni o Bogu? Mislim da se na ovo pitanje može odgovoriti sa dva stajališta. Prvo bi bilo stajalište nevjernog čovjeka. On bi vjerojatno odgovorio da ne ovisi o nikome. Možda bi ostao čak i uvrijeđen. Kako on može biti toliko smotan da mora ovisiti o nekome???!! To naše pitanje bi ga toliko šokiralo da bi čak i malo više razmislio o tome. Groz glavu bi mu tada prošlo sjećanje na one dane kada se osjećao potišteno, a nije mogao naći utjehu ni u kakvom čovjeku. To nam jasno daje na uvid da se njegova ovisnost o Bogu iskazivala kroz njegove emocije, odnosno, da konkretiziramo, potištenost. Stvar je u tome što za tog čovjeka Bog ne postoji i automatski mu razum nalaže da je nemoguće biti ovisan o nekome koji ne postoji. On je zapravo ovisan, ali to ne shvaća. S druge strane, kršćani bi sigurno dali drugačiji odgovor. Dat ću jedan jednostavan primjer-hranu. Znamo da naš organizam svakodnevno treba određenu količinu hrane. Dakle, ovisni smo o hrani. Da nam organizam ipak ne treba hranu, da li bi mi još uvijek osjećali potrebu za jelom??? Naravno da ne. Tako je i s Bogom. Ovisni smo o Njemu kako bi imali potrebu za Njim. Kada shvatimo da nam je On potreban i da bez Njega ne možemo, dolazi do našeg obraćenja što automatski dovodi do vječnoga života. Da nas On nije stvorio ovisne o Njemu, ne bi bilo potrebe upoznavati Ga i tako bi fino završili u paklu. Evo nam, dakle, odgovora na pitanje u gornjem naslovu: Bog nas je stvorio ovisne o Njemu kako bi imali potrebu upoznati Ga i predati Mu svoj život, te tako jednoga dana doći u Kraljevstvo Nebesko. U suprotnom bi nas izgubio. Toliko od mene za ovaj put. Vidimo se nekad!! |
- 14:43 - ovdje klikneš da komentiraš (8) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 02.06.2006., petak
Pronašao sam Isusa!! Jupiiiiiiiiiii !!!! =)
|
Evo jedne dobre pjesme koju u zadnje vrijeme često slušam. Pjeva ju Delirious. I FOUND JESUS Well I hear they're singing in the streets that Jesus is alive And all creation shouts aloud that Jesus is alive Now surely we can all be changed 'cos Jesus is alive And everybody here can know that Jesus is alive (chorus) And I will live for all my days To raise a banner of truth and light To sing about my saviour's love And the best thing that happened It was the day I met You I've found Jesus (x4) Well I feel like dancing in the streets 'cos Jesus is alive To join with all with celebrate that Jesus is alive Well the joy of God is in this town 'cos Jesus is alive For eveybody's seen the truth that Jesus is alive Well You lifted me from where I was Set my feet upon a rock Humbled that you even knew about me Now I have chosen to believe Believing that you've chosen me I was lost but now I'm found PRONAŠAO SAM ISUSA Pa čuo sam da pjevaju na ulicama da Isus je živ I svako stvorenje viče glasno da Isus je živ Sad sigurno možemo biti promjenjeni jer Isus je živ I svatko ovdje može znati da Isus je živ (refren) I sve dane ću živjeti Da dignem zastavu istine i svijetla Da pjevam o ljubavi moga Spasitelja I najbolja stvar koja se dogodila To je dan kada sam upoznao Tebe Pronašao sam Isusa (x4) Osjećam se kao da plešem na ulicama jer Isus je živ Da se pridružim svima da slavimo što Isus je živ Pa radost Božja je u ovom gradu jer Isus je živ Jer svatko je vidio istinu da Isus je živ Digao si me od mjesta gdje sam bio Stavio me na hrid Ponizan sam što si uvijek znao za mene Sad sam izabrao da vjerujem Vjerujući da si izabrao mene Bio sam izgubljen, ali sad sam pronađen |
- 20:50 - ovdje klikneš da komentiraš (9) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 30.05.2006., utorak
..............{^_^}............../
|
Već se duže vrijeme molim za neke dvije cure u mom razredu za koje sam 100% uvjeren da ne vjeruju u Boga. Čitam njihove blogove i iz nekih postova jasno daju na uvid da ne vjeruju u Boga, a budući da ih u školi viđam svakodnevno, nekada mi se čini da su jako ponosne na to. Molim se da barem nakratko razgovaram sa svakom pojedinom o Bogu i svemu vezanim uz to. Inače se dosta dobro slažem s njima. Pod satom hrvatskog jedna od njih sjedi samnom u klupi. I jučer je profesorica ispitivala jednog lika i pitala ga da kaže nešto o Bibliji (o njoj smo učili pod temom hebrejske književnosti). Pitala ga je kojom knjigom završava Novi zavijet, a on je pametno odgovorio: "Otkrivenjem". U tom trenutku je ta cura koja sjedi samnom meni došapnula (jer ne smije glasno pričati) da nevjeruje u Boga. Sva ta pitanja o Bibliji su ju naprosto asocirala na Boga. Mene ta njezina rečenica nije začudila. No moram priznati da mi je stotinu misli prošlo kroz glavu. Shvatio sam da mi je to jedna od prilika za koje sam molio Boga. Situacija je bila idealna: profa ispituje, ostali učenici pričaju, a ja sam napokon dobio priliku da s njom pričam o Bogu bez ometanja. Prvo što mi je palo na pamet nakon te njezine izjave je da joj izravno kažem da ju žalim, ali to mi se učinilo prenaglo jer znam da ona ne bi imala pojma o tome zašto ja nju žalim pa bi se sigurno zbunila i sve to. Jednostavno mi se učinilo da je to zadnja stvar koju bi joj rekao u tom trenutku. Toliko riječi su mi padale na pamet, a ja jednostavno nisam znao koja bi bila dobra da predstavlja nekakav uvod u razgovor. Nisam teolog pa ne mogu reći da sam morao paziti da se ne služim nekim strogo teološkim izrazima, ali sam htio početi kao da pričam s malim djetetom - polako i jednostavno. Sve se ovo događalo u periodu od nekih 5 sekundi. Bilo je to previše za nju i ona je već počela pričati s nekim drugim. Napokon sam dobio priliku da posvijedočim svoju vjeru, a ja ju fulam. Sad mi je bilo glupo opet se vraćati na temu koju zapravo nismo ni započeli. Ne znam zašto je bila Božja volja da izgubim dar govora u tom trenutku. Vjerujem da ću od Boga ipak dobiti još jednu priliku. Svejedno idem s njima još 3 godine u razred, ako ne računamo ovu trenutnu godinu. Trebamo pri evangeliziranju imati neku strategiju. Ipak je to na neki način bitka. Borimo se mi, s Bogom kao zapovjednikom, protiv sotonine vlasti nad ljudima koje želimo evangelizirati. Ne smijemo ljudima biti naporni jer bi nas jednostavno mogli odpisati i izgubili bi svaku priliku za kontakt s njima. Moramo ići polako, kao da razgovaramo s djetetom. Kada se malo zainteresiraju, sjeme je posađeno. Onda je na nama da to sjeme uzgajamo uz Božju pomoć. Vrijeme da bježim! Pozdraf! |
- 19:42 - ovdje klikneš da komentiraš (10) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 28.05.2006., nedjelja
Bože moj! Bože moj, zašto si me ostavio? Matej 27:46
|
Svatko bi trebao na trenutak zastati i razmisliti što znači to što je Krist zavapio dok je patio na križu. Te proročanske riječi napisao je psalmista David nekih tisuću godina prije samog događaja (Psalam 21:1). One nam prikazuju tjeskobnu patnju umirućeg Spasitelja. Bog nije poštedio Svog vlastitog Sina. Jedan drugi prorok napisao je: "Pritisnuo Ga je bolima" (Izaija 53:10). - Zašto se to trebalo dogoditi? Tisuće vijernika znaju odgovor na to pitanje. Svi će oni reći: "Gospodin je na križu okajao moje grijehe. Umjesto mene je postao žrtvom koju je prinio sam Bog, zato što ja nisam mogao prinijeti ništa što bi Bog mogao prihvatiti. Gospodinov vapaj daje mi predodžbu o tome koliko je strašan grijeh u Božjim očima. Zbog mojih je grijeha Isus trebao iskusiti tamu osude. Zbog toga sada slavim svojega Gospodina i zuvijek ću mu biti zahvalan zbog svoje žrtvene smrti. Zato što je Krist bio napušten, ja ću čitavu viječnost biti s Bogom u slavi Neba." Vjernik vidi i drugu stranu Otkupiteljevog pitanja:"Zašto?". Ono je izraz Kristove čistoće i bezgrešnosti. On sam nije dao Bogu povoda da ga ostavi, stoga je punim pravom mogao pitati zašto se to trebalo dogoditi. Svi koji misle da bi mogli u Nebo ući bez Spasitelja, Isusa Krista, trebali bi se upitati slijedeće: Bi li Bog Svojega Sina podvrgnuo tolikim patnjnama kad bi postojao drugi način da se čovječanstvo spasi od vječne osude? |
- 15:15 - ovdje klikneš da komentiraš (6) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 27.05.2006., subota
The Harvest
|
Ovo je jedna pjesma koju inače pjeva grupa The Harvest iz Sirača (kraj Daruvara). Nisam baš pretjerano motiviran u zadnje vrijeme, ali nastojim redovito pisati nešto na ovaj blog. Danas idem u Zagreb na neki ludi koncert u sklopu nastave glazbenog. Moram napisati osvrt, inače će biti belaja. Idem zbog tog osvrta, ali i zbog Mc'Donaldsa. Tamo već rutinski naručujem 2 Big Maca i 1 Happy Meal. Da ne odugovlačim, evo pjesme: Kolika je cijena žrtve koju daje Bog Radi grijeha tvog i mog Radi grijeha tvog i mog Radi grijeha svih nas Bog je k'o žrtvu dao Sina Svog Bog je k'o žrtvu dao Sina Svog [refren] Bog je za tebe dao sve Sve ono naj-najvrijednije Sina je svog Bog dao za nas sve Bog traži od nas sve U potpunosti sve Kao žrtvu živu predaj sebe Bogu svom Na žrtvenik ti položi sve Daj Mu tijelo svoje, duh i dušu Daj mu sve Bogu svome daj sada u potpunosti sve Bogu daj sada u potpunosti sve [refren] Zar ćeš samo jedan dan u tjednu dati Bogu svom Zar ćeš samo kunu-dv'je, kada možeš i više Koliko za tebe vrijedi Božji Sin Samo jedan dan, samo kunu-dv'je Bog je za tebe dao sve Sve ono naj-najvrijednije Sina je Svog Bog dao za nas sve Bog traži od nas sve Bog traži od tebe sve Bogu daj sve |
- 10:46 - ovdje klikneš da komentiraš (6) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 23.05.2006., utorak
Deset načela odnosa kojemu je središte Bog
|
Na samom početku ove godine sam imao prilike biti na konferenciji za mlade baptiste u Mačkovcu. To su bila vremena!! Tamo smo imali jedan seminar na temu gornjeg naslova. Pa evo tih deset načela za sve zaljubljene i one koji to planiraju biti: 1. Načelo karaktera Božji je način i praksa susiti istinski karakter muškarca ili žene gledajući u njihovo srce. Vanjština otkriva samo nešto o istinskoj osobi. Ukoliko smo vjerni nasljedovatelji našeg nebeskog Oca, procjena potencijalna supružnika trebala bi se zasnivati najprije na karakteru. Načelo karaktera više se radi o tome da mi trebamo biti prava osoba, a ne toliko o tome da trebamo pronaći pravu osobu. Ako se vaš karakter sve više suobličava s Kristovom slikom, onda ćete željeti pravu osobu. 2. Načelo potvrde Načelo potvrde predanje je pokornosti svoga života i odnosa duhovnu nadgledništvu koji predstavlja Božji autoritet, brigu i zaštitu ovdje na Zemlji. a) Roditeljska potvrda Bog je roditeljima dao autoritet nad svojom djecom (vidi Izlazak 20:12; Levitski zakonik 19:3; Ponovljeni zakon 21:18-21; Matej 15:4; Rimljanima 1:28-31; Efežanima 6:1-2; 2. Timoteju 3:1-5). Prema tome, ignoriranje tog autoriteta ujedno je i ignoriranjne Boga. b) Crkvena potvrda Više je rečeno o ulozi crkvenih vođa u našim životima nego o ulozi naših roditelja (vidi Efežanima 4:11-16; 1. Timoteju; 2. Timoteju; Titu; Hebrejima 13:7,17). Samo bi bezumnik zanemario ovu ruku Božjeg autoriteta. c) Prijateljska potvrda Knjniga mudrih izreka potiče nas da slušamo mudar savjet ljudi oko nas (vidi 12:15; 15:22; 19:20-21; 27:9). Uvidi i opažanja zrelih kršćanskih prijatelja trebali bi dodati još jedan nivo odgovornosti prilikom odlučivanja hoćemo li s nekim započeti vezu. 3. Načelo zadovoljstva Vaš odnos s Bogom je glavni odnos, koji služi kao temelj za razvoj pravedna odnosa sa članom suprotnog spola. Ako niste zadovoljni bitit sami s Bogom, onda nećete biti sretni ni s drugim ljudima. Pavao je u hodu s Kristom bio toliko zadovoljan da je otkrio kako je moguće biti zadovoljan bez obzira na okolnosti u kojima se nalazite (vidi Filipljanima 4:10-13; 1. Timoteju 6:6-7). Velika greška koju samci nekad čine jest vjerovanje da će ih veza s nekim usrećiti. 4. Načelo jedinstva Kršćanin bi trebao razmišljati samo o kršćanima kao potencijalnim partnerima u romantičnoj vezi ili braku. Druga Korinćanima 6:14-18 uči da se vjernici i nevjernici ne mogu spojiti ništa bolje od svijetla i tame. Sveti Duh nije mogao biti jasniji. Kršćanin se ne smije ujarmiti s nevjernikom ni u kakvom duhovnom pothvatu. Ne postoji važniji duhovni pothvat od braka. Bog onima koji se žele vjenčati zapovijeda da to učine "u Gospodinu" (1. Korinćanima 7:39). 5. Načelo njegovanja Odnosi koji su u fazi hodanja trebaju se njegovati. No, kako to automatski činiti? Kao prvo, možete njegovati vašu vezu na najbolji način kada jedno drugo vidite najprije kao duhovne srodnike. Primjenite li načelo jedinstva, trebali bi vas zanimati isključivo brat ili sestra u Gospodinu. Budući da je tako, ta je osoba vaš duhovni srodnik prije nego možete početi razmišljati o mogućnosti romantične veze. 6. Načelo sklada Danas su ljudi skloni naglašavati jednakost muškaraca i žena umanjivanjem jedinstvenoga značaja naše muškosti i ženstvenosti. Međutim, to omalovažavanje muške i ženske osobnosti veliki je gubitak, i ostavlja velik i loš trag na generacijama mladića i djevojaka koji ne znaju što znači biti muškarac ili žena. 7.Načelo druženja Bog je izmislio brak zato što je muškarac bio sam, a ne zato što je bio usamljen. Od samog početka, Bog je htio da veze postoje kako bi proslavljale Njega i to druženjem. Prema tome, svrha braka je jednostavna: služiti, predstavljati i proslavljati Boga kao jedan tim sačinjen od dvoje ljudi. 8. Načelo predanosti Želite li iskusiti biblijsku ljubav, trebate imati vjernost i odgovornost da volite onako kako to Bog čini. Ljubav je obaveza. To je odluka koju se treba donijeti i obećanjje koje se treba održati. To je način na koji kršćani brinu jedni za druge. I to je način na koji muž i žena odražavaju slavu Isusa Krista. 9. Načelo komunikacije U srži svakoga problema u bračnim i predbračnim vezama nalazi se ponosna sebičnost, a ništa neće bolje riješiti taj problem od komunikacije. Želite li biti uspješni u svojim odnosima, obavezno trebate znati biblijski komunicirati. 10. Načelo moralne čistoće Tjelesna ljubav je privilegija bračne obaveze. Drugim riječima, seks je Božji vjenčani poklon, a On ne želi da se taj poklon dira prije vjenčanja, samo poslije! Pa eto ljudi!! Svi vi zaljubljeni u ljubav proučite ovo i držite se toga i sve će biti u redu. |
- 21:05 - ovdje klikneš da komentiraš (3) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 21.05.2006., nedjelja
Zelena dolina
|
Danas(čitaj:danas) smo mi mladi iz crkve u Mošćenici malo bili u Zelenoj dolini na roštiljadi i sportskim aktivnostima(nogomet). Pa onda da nešto rečem i o tome Kopirano sa službene web stranice ZD: U središtu Hrvatske, 70 km južno od Zagreba u Sisačko-moslavačkoj županiji na cesti Petrinja-Glina-Karlovac nalazi se Zelena Dolina. Prostor Zelene Doline obuhvaća ne samo prekrasnu dolinu nego i lijepi brežuljkasti i šumovit krajobraz, kroz kojeg teče bistri, nepresušni potok. Kristalno čista voda, svjež zrak, tišina prirode samo su neke od stvari koje su potrebne za dobar odmor od svakodnevnog života prepunog briga i problema. Zelena dolina svojim sadržajima nudi mnogo više od fizičkog odmora Vašeg tijela. Zelena dolina za Vas nudi nešto posebno, nešto novo, nešto što će definitivno promijeniti Vaš život na bolje. Originalna ideja o Zelenoj dolini seže još u daleku 1968. godinu. Od tada do danas mnogo se toga događalo. Puno je ljudi mirno odmaralo i pronalazilo smisao i pravu radost života. Mnogi mladi ljudi uživali su u raznim sadržajima. Puno se toga i radilo, uređivalo, i preuređivalo. No, na žalost rat nije mimoišao Zelenu dolinu. Jedan dio objekata je stradao u ratu, no Zelena dolina ne ostaje u prošlosti, ona ide dalje... i čeka tebe da postaneš dio njene budućnosti. Vizija projekta je sveobuhvatna i obuhvaća različite segmente, počevši od samog početka to je obnova. Ideja je da se kroz zajednički rad ljudi uključeni u rad zbliže kao jedinstvena zajednica i tijelo Kristovo. Prostor oko ZD suočen je sa brojnim problemima. Projekt ZD ne može riješiti sve te brojne probleme, no ono što definitivno može a i mora, jest ljudima pružiti nadu, ponuditi im prave i neuništive životne vrijednosti i dati im odgovor na smisao i svrhu života. Sad malo ja: U Zelenoj dolini se inače održavaju ljetni kampovi za mlade. Prošle godine je bio 6. kamp za redom. Meni su ti kampovi ostali u najljepšim sjećanjima, a pogotovo onaj na kojem sam predao svoj život Kristu. Upoznao sam hrpu ljudi, a s nekima sam još i danas u kontaktu. Inače se možemo naći i na kestenijadi i na raznim druženjima. Nažalost, ove godine tog kampa neće biti. Ne znam točno zašto, ali ga neće biti. A što ja tu mogu??? Nisam jedini koji žali za time. Eto vam pozdravčina!! |
- 22:01 - ovdje klikneš da komentiraš (4) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 19.05.2006., petak
Prašina
|
U zadnje vrijeme sam primjetio kako se na internetu diže prašina oko filma Da Vincijev kod. Film, vjerodostojno snimljen po istoimenoj knjizi, bezuspješno pobija neke činjenice zapisane u Evanđeljima. Osobno nisam gledao film, niti sam pročitao knjigu i želim da na tome i ostane. Sada se vode razni ratovi oko toga čija je strana točna. Da li su Evanđelja neke halucinacije ili su to zapisi stvarnih povijesnih događaja? Tu su razni argumenti i za jednu i za drugu stranu, ali svejedno se vidi da su argumenti protiv Evanđelja jednostavna fikcija ili neka slučajna/namjerna zabuna. Na jednoj odličnoj web-stranici koju redovito čitam sam našao jednu super stvar u vezi svega toga. Ovdje je link. Tekst je super. Anyway, u ovom postu ne želim govoriti o tom nekakvom kodu, već o tome koliko nas s raznih strana napadaju različite informacije koje se odnose na kršćanstvo. Žalosno je da je čak potrebno prijeći i na nekakva znanstveno-logička dokazivanja da Evanđelja nisu izmišljotina, a sve s namjerom da se ljude uvjeri da Bog postoji (moja preporuka je da na ovom blogu pročitate postove iz 15. i 17. svibnja). Dalje, osobno sam doživio da se kršćanin zbog svega toga može pokolebati u vjeri. Tada je jednostavno potrebno stati pred Boga u molitvi i jednostavno se prisjetiti onoga dana kada ste osobno predali svoj život Kristu, onih isplakanih suza pokajanja i radosti. To pomaže, vjerujte mi. Danas je kršćaninu teško opstati u ovome svijetu bez Božjeg vodstva i Njegove pomoći u trenutcima kolebanja. Jedini pravi argument koji imamo je Božja Riječ i naša osobna vjera u Njega. Ništa nam drugo ne treba. Viđamo se nekad!! |
- 16:47 - ovdje klikneš da komentiraš (4) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Objavljeno: 16.05.2006., utorak
Text
|
Evo jedan tekst kojeg sam nedavno pročitao i koji me se jako dojmio: Bliski prijatelj je upitao Gandhija: "Ako se toliko diviš Kristu, zašto ne postaneš kršćanin?" Kažu da je Gandhi odgovorio: "Kad upoznam kršćanina koji je iskreni sljedbenik Isusa Krista, možda ću o tome razmisliti!" Zar kršćanin ne bi morao to i biti? Pravi sljedbenik Isusa Krista? Pročitao sam nedavno vrlo vrijedan navod: "Mnogi živimo svoju vjeru kao da Krist postoji samo zato da On slijedi nas. Mislimo da Krist postoji samo zato da zadovolji naše potrebe i udovolji našim zahtjevima. Taj iskrivljeni oblik religioznosti koja služi samo nama, postavlja Isusa Krista tek kao još jedno pomagalo u životu koje će potaknuti i ispuniti naše snove." Kad je Isus pozvao svoje učenike da Ga slijede, namjera mu je bila da bude vođa i usmjeruje ljude; učenici bi Ga trebali slijediti (Luka5:27). I poput učenika, moramo se odreći svoje volje, biti Njemu poslušni i odabrati da čak "izgubimo" svoj život za Njega (Luka 17:33). Na prvi pogled, to nam možda zvuči vrlo jednostavno. Ali zapravo je nemoguće to učiniti vlastitim naporima. Jedino kad odaberemo da se svakoga dana odreknemo vlastitih planova i pouzdamo se u vodstvo Duha Svetoga, možemo surađivati s onime što On radi u nama. Na takav nas način Bog poučava da postanemo Njemu poslušni sljedbenici, a ne da budemo vođe. Jer jedino Krist ima rješenje za sve naše potrebe. - Anne Cetas Da bismo druge vodili Isusu, najprije moramo naučiti slijediti Ga. Aj bok!! |
- 17:47 - ovdje klikneš da komentiraš (7) - ovdje klikneš da isprintaš post - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Pa tu ima svega i svačega pa skoro ničega......ma ima nešto.....šta ja znam šta......tulav neki blog....... Od 28. svibnja 2006. na ovom blogu vas je bilo:
Što znači "ikhthys" ???
Tajni znak kršćana po kojemu su se međusobno raspoznavali bila je riba. Naime, pet slova od kojih je sastavljena grčka riječ ikhthys, "riba", tvore početna slova izričaja Iesous Khristos Theou Hyios Soter, što znači "Isus Krist, Sin Božji, Spasitelj". Izgovara se "ihtus". 
Desing By: Andrij@n@
Copyright 2006 |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||